Životna priča našeg Denija

Kad je imao samo nekoliko godina, Deni je znao što znači zima bez grijanja. Kuća u kojoj je živio bila je trošna baraka na rubu Nikšića – bez struje, bez vode i bez kupatila. Kada bi naložili vatru u peći, dim bi ispunio prostor pa bi djeca često odlazila kod komšija da se ugriju. Tvrdi pod im je bio krevet, a glad i strah svakodnevica.
Na ulici je naučio da preživljava. Prosio je, iako mu je bilo teško da podnese poglede i uvrede prolaznika.  „Ljudi su nas tjerali, govorili da idemo dalje… A ja sam samo htio da donesem nešto kući “, prisjeća se.

Sve se promijenilo onog dana kad su ga drugari iz naselja poveli do kapije Dnevnog centra Defendologija. Sjeća se kako je prostor bio čist, igračke spremne, a osoblje nasmijano. Od tog trenutka, osjećao se kao da konačno ima mjesto gdje pripada. Tamo je dobijao obroke, čistu odjeću, podršku za školu i, što je najvažnije, osjećaj da vrijedi.

Ali život ga nije poštedio novih rana. Noć uoči Bajrama, u požaru koji je progutao njihovu kuću, izgubio je dva brata i snahu. Otac je bio u zatvoru, a majka nije imala snage da se nosi sa tragedijom.  Deni se sjeća samo plača i trenutka kada su komšije i osoblje Centra došli da budu uz njega.  „Bez njih, ne znam kako bismo izdržali “, kaže.

Kao tinejdžer lako je mogao skrenuti s puta. Pratio je vršnjake koji su pravili probleme, završavao i u policijskoj stanici. Ali svaki put kada bi se vratio u Centar, razgovori i podrška vraćali su ga na pravi put. Naučio je da se distancira i bira drugačije društvo.

Danas Deni ide u školu za odrasle. Najviše voli matematiku , iako priznaje da se muči s jezikom. Sanja da završi školu, popravi porodičnu kuću i jednog dana obuče uniformu policajca.   „Želim da me ljudi poznaju po dobru. Da pomognem drugima “, govori. Njegova priča je podsjetnik koliko jedno sigurno mjesto može promijeniti život. Za Denija je to bio Dnevni centar Defendologija. A za drugu djecu u Nikšiću i šire, takvi centri mogu biti odlučujući – da li će se školovati ili ostati na ulici, da li će živjeti u beznađu ili imati priliku da grade bolju budućnost. Jer svako dijete zaslužuje da bude viđeno, zaštićeno i podržano na putu odrastanja.